ACAPULCO, CUERPO Y ALMA ...

Počet ću stihovima one pjesme,,Treba mi snage za kraj..." Još uvijek smo u Mexicu, ovo je treći i završni dio moje tequilaste avanture. Moram vam priznati da uživam opet, čak i dok ovo pišem. To je to, to je ono što me ispunjava, sretan sam bio tad, pa nije teško biti i sad. U Mexicu sam vidio u tako malo vremena, tako puno toga. Stoga ni ne čudi da će ovaj dio biti najduži, znate da je kraj često dupla epizoda. Pa krenimo...

Jedan od dana koje sam imao na raspolaganju, odlučio sam ići na još jednu turu...Spomenuh vam da sam u gostima kod brata, ako se brat može uopće nazvati gostom, no dobro, ovaj put krenuo je i on sa mnom u istraživanje... Krenuli smo put Pueble, grad kulturnog lonca.

Najteže mi se jutri oprostiti od kreveta, nekad je tako teško ustati, a ustali smo rano, ovaj put sam bio na vrijeme, pa sam u autobusu dobio i bolja mjesta. Puebla je inače gradić najpoznatiji po crkvama, a ja ga nazvah grad kulturnog lonca jer se upravo tu dogodilo možda najviše promjena koje su Osvajači i Cortes donijeli ondašnjim plemenima i sve je tako pomješano i ostalo za danas.

Porušili su piramide,a na njima izgradili crkve. Puebla je ustvari grad, možda najpoznatiji baš po crkvi koja je izgrađena na samom vrhu piramide.

PUEBLA: PRŽENI SKAKAVCI I CVRČCI, NJAM, NJAM :)

Tu sam se usudio probati pržene skakavce i cvrčke, što su mnogi komentirali sa fuj, a i nisu bili tako loši, no 100 ljudi, 100 ćudi, bitno da sam probao :D Crkve koje su tu nastale, djela su od ogromne važnosti za stanovnike Mexica, većina se ne smije ni fotografirati, budući da su više puta pokušali opljačkati oltare, ali kako i ne bi kad zlato sija i preko vrata. Mada, možda zlato i djela osvajača u današnji vakat djeluju licemjerno s obzirom na ono što Crkva zagovara, meni je još uvijek ljepše da je zlato oko Gospine glave, nego li na znaku od Mercedesa, kamo sreće da je pretvoreno u hranu i da gladnih više nema. Ali zato nam preostaje moliti, što sam taj dan više puta i uradio, što da vam kažem, zapad me nije promjenio, još uvijek sam vjernik.

Nakon ručka, bilo je vrijeme za haranje suvenirnicama, ja sam se opremio "svim' i svačim", od poncha do sombrera, a kako je počela kiša odlučio sam u svemu tome na kiši zaplesati...

Mislim da mi je šećer skočio, s obzirom na ludilo koje me uhvatilo...Ali takav sam vam ja, život je kratak da ga trošimo na ozbiljne priče, bolje i pomalo blesav, nego mrtav ozbiljan, jer ozbiljan, jer MRTAV... Rekao je Petar Pan, vjerujem u vile, vjerujem...

ACAPULCO DUŠOM I TIJELOM

Nazvah ovaj cijeli tekst, Acapulco dušom i tijelom jer je bila istoimena serija koja se nekad sredinom 90ih vrtila na našim malim ekranima, sjećam se, kod nas je vječito bio skup oko podne i moralo se šutjeti oko tih doba...To je i dobro s obzirom što nas je snašlo onih godina kad su došle Marisol i kompanija... Sjećam se da nam je jednom prilikom u kuću došla jedna rodica, tetka, šta li...Majka ju je upitala što će popiti, ponudila je svim i svačim kao što i inače radi, a ona joj odgovori :,,Neću Rose, Bože ništa, žurim"! Na što će joj moja majka ROSA:,,Gdje žuriš, pa tek si stigla?" A ova odgovara:,,Ama žurim, proći će mi MarisolA!!!" Ali, eto nije bila ona jedina koja je zaludila mase, npr. moja majka je voljela gledati "Divlju ružu" dok se prikazivala jer joj je ime postalo dosta popularno u to vrijeme (Rosa Salvaje) ali da se ne lažemo, svi smo imali po neku što smo voljeli gledati...

Uglavnom, što se tiče baš Acapulca, znam da smo gledali, te na svaki prikaz plaže komentirali šutke koliko je lijepo i kako bi tamo bilo super otići...i eto 21. godinu poslije sam ostvario i taj san...

Kako sam odlučio krenuti na novu turneju po SAD-u shvatio sam da ovaj put neće biti kao do sad, više će se raditi, pa sam uz to odlučio iskoristiti par dana na suncu, moru i obali. Prije nego sam otišao iz Dubrovnika, spustio sam se na plažu i skočio par puta da se Jadran i ja lijepo oprostimo. Znamo mi da to nije bilo "zbogom" nego DOVIĐENJA.

Bilo mi je prvi put u Mexicu i kako sam mlađi brat, ovaj stariji nije htio dozvoliti da ne uživam i da vidim tek malo, pa smo se odlučili počastiti vikendom u Acapulcu. Krenuli smo autobusom jer je jeftinije od aviona, sigurnije od automobila (zbog stalnih napada na autocesti), ali i ljepše jer se još uvijek može puno toga vidjeti... Usput smo prešli preko nekoliko brda i brežuljaka, rijeka i mostova, te smo više puta prošli kroz dijelove koji su nekoć činili veliku meksičku prašumu. Gledajući te šume i divljinu, kao da smo svaki trenutak mogli očekivati da između stabala izviru glave plemena koja su nekad tu živjela...Priroda je ranjena, ali diše...Došli smo u Acapulco rano ujutro, sve je odisalo nekim nemirom, nisam samo ja...samo, ja sam bio nemiran na drugačiji način, bio sam sretan, uzbuđen...a u drugima se osjetio strah. Strah od nereda koji su Acapulco uništili, skoro da smo bili jedini stranci ili turisti u gradu uopće.m Narkokarteli su odradili svoje, otmice i ubojstva isto tako...nekoć turističko mjesto, danas je tek ruševina onog što se nekoć smatralo "Rajem na zemlji" Ništa od toga meni nije smetalo, ja sam uživao i dalje u svemu oko sebe, plaža, more, sunce, kokteli, ma Acapulco ima sve što ti <3 želi... Prvo što sam uradio nakon što smo se smjestili u hotel (Crown Plaza sa štovanjem) bilo je kupovina papuča, japanki jer hodati po onom uzavrelom betonu, nije za preporuku osim ako ne prolaziš neki ritual sazrijevanja...Nakon japanki, gdje sam dobro i prošao, morali smo se rashladiti sladoledom...Ne sjećam se koliko smo platili tih par kugla, ali znam da nije bilo malo, zatof svakako te "uličare" izbjegnite. (Ne znam uopće zašto nisam najprije pitao za cijenu, ono kao u fazonu:¨Ma mi smo vam Hercegovci, ima se, meže se, 'vala dragome Bogu e¨ Kod ležaljki sam pobijedio ja, jer nisam pristao na onu skroz natkrivenu, aha, pa da ne pocrnim..."Nećem" Brat je malo prosvjedovao jer njegov hedonizam ne podrazumijeva sunčanje, na kraju sam ipak pobijedio, jer pametniji popušta, PRIZNAJEM (Ako ovo čitaš, a znam da jesi, datum zapiši)

ERO S ONOG SVIJETA 2

Dok sam se pekao, nisam se libio da pokažem svoje sposobnosti snalaženja u nepoznatom, jel te, inteligencija. Nailazile su jedna po jedna, a ja sam morao svaku oprobati. Te jedna kaže da košta ovoliko, druga onoliko. A ja svaku uzeo na 5 minuta probno, 5 po 5, pa prođe pola sata...

Izmasirale su me da valja i to prošao gratis...Više puta sam čuo sa strane :,,Koja si ti budala" Ali znam da mu je bilo smješno... Onda je naišao čika koji prodaje ulje, a nu, ja nemam ulje, a sunčam se...Rekoh:,,Daj da probam, pa ako dobro pocrnim uzimam" Jbg, nisam dobro pocrnio hahah Ali nalio je on mora u bočicu u kojoj fali ...

Sati u Acapulcu brzo prolaze, tako da nam je i vikend proletio, ali bilo je svakako nezaboravno. Toliko je toga za vidjeti, tipa, ne znam jel nam pogled sa balkona sobe bio ljepši danju ili noću. Acapulco je Barok. Drugi dan smo se izležavali ispijajući koktele i igrajući odbojku u bazenu, ušli smo kao predstavnici Croacie, svatko na svoju stranu. Kako suci nisu bili baš relevantni, ne znam ni tko je pobjedio, ali vjerujem da sam bio ja haha .

Bio je to vikend pun doživljaja, no moram nešto ostaviti i za davno najavljenu potencijalnu knjigu za koju naslov već imam, a "bgm" i poglavlja...Nadam se samo da joj je kraj daleko. Vratili smo se u Ciudad, oni bez briga, a ja spečen sa svih strana, mada nije mi smetalo, sve to pređe u putenu boju s vremenom.

KAVA ZA KRAJ

Sutradan, dan pred odlazak, dogovorio sam kavu s Bebićkom, u moru Mexicanaca tražio sam curu ljubičaste glave. Našla je ona mene i krenuli smo na istraživanje onog što sami nismo uspjeli istražiti, jedno drugom smo glumili vodiča i pravili se tko više zna, svakako da smo se nadopunjavali... Slikanje i snimanje je bilo neizostavno na svakom koraku. Bože moj, nije da nam je poziranje mrsko. Trg Mariachia je bio nešto najgore što sam vidio, mada i nekako pozitivno s jedne strane. Naime, bilo mi je neobično da toliki grad nema prosjake ili nešto slično. Došli smo na taj trg i vidjeli nešto što bi nazvao "predgrađe pakla", tu se skupljaju oni koji su krenuli krivim putem, te iako djeluju opasno, prema nama nisu bili, pa im ništa ne stavljam na teret. Samo Bože budi im na pomoći...Ispričali smo se Ana i ja taj dan pošteno, o svemu, što bi rekli od 5. koljena pa na dalje, stvorili smo još jedno divno prijateljstvo.

Pred kraj dana je došao Anin prijatelj Dimitrije koji nas je odlučio još malo upoznati sa ovim divnim gradom, on to može bolje i više jer tu živi, svakako preporučujem i njegov blog @Balkanac u Meksiku za sve one koji su željni meksičkih fazona, nećete požaliti, sigurno...Oprostili smo se, a ja sam krenuo u stan jer bilo je vrijeme pakiranja. Nakon nove torture s koferima, pao mi je šećer, otišli smo vani, kupili sladoled. Kupili smo onaj što ih dođe više u kutiji, vidjevši beskućnike na ulici, jednog čovjeka s djevojčicom, sladoled je dobio drugi smisao, od luksuza, postao je hrana...i ne, nije prosio, pokušavali su zaspati...Nije sve u životu bajka, premalo puta završi riječima :,,Živjeli su sretno do kraja života"

Dragi moji, nadam se da sam i ja vaš, MEXICO JE JEDAN VELIKI SATARAŠ.

Tom bi ga riječi opisao, em što je lijep, em što je šaren, a još je i ukusan. Vjerujem da će se dosta vas nakon ovog teksta odlučiti na novu kasicu i da Mexico više nije toliko daleko. Za kraj, znate da to nije od mene sve, znate da sam bio na još toliko mjesta o kojima vam još nisam rekao ništa, zato se ne libite podjeliti tekst na svojim profilima i na taj način podržite ovu moju malu ideju o širenju vidika. Ostanite uz program DPTD by me i vidimo se za otprilike tjedan dana, do tada Lijep pozdrav. FIN

#mexico #ACAPULCO #PUEBLA #unknowntraveler #worldwidetraveler #croatian #modeling